Hajrudin Somun bosanski novinar i diplomata, nekadašnji ambasador Bosne i Hercegovine ali i impozantni pisac i književnik, sinoć je obradovao goraždanske ljubitelje pisane riječi promocijom knjige ˝Goraždani iz prošlog vremena˝.
Mala sala Centra za kulturu u Goraždu bila je popunjena skoro do posljednjeg mjesta, kako zbog želje za novim spoznajama tako i zbog poštovanja prema autoru Somunu, promotoru Abdulahu Sidranu i Slavku Klisuri i gošći Senadi Aleti Hurić.
˝Knjiga je takva da se ne može nikako reći o čemu govori. Govori o Goraždanima iz generacije negdje u socijalizmu. To je sukus malo reporterski, memoarski i romaneskni jer nije fikcija, sva imena su prava, svi su podaci provjereni a i ispričano je tako da se može lahko čitati. Meni je to najljepši kompliment kad mi neko kaže da se lahko čita. U Goraždu je u poređenju sa veličinom i historijom grada napisano jako malo knjiga, ja imam sve a radi se o četiri-pet knjiga koje sam detaljno proučio i gledao sam da se od svega spomene pomalo, od prošlosti Goražda a naročito kad je ovaj grad stvoren, stasao i kad je bio najuspješniji a to je bilo u socijalizmu˝, kazao je autor knjige Hajrudin Somun.
Ovo književno ostvarenje svojevrsna je posveta Goraždanima i Goraždankama koji su čuvali, branili i voljeli Goražde.
Kao promotor knjige za ovu prigodu govorili su Abdulah Sidran i Slavko Klisura.
˝Knjiga je dragocijena i nama apsolutno nije važna dimenzija kako ćemo mi nju žanrovski određivati. Jesu li to uspomene, memoari, da li je roman…ona ima elemente svega toga. Po onome koliko je romanesknih fabula u njoj sažeto i dato, ovo književno djelo moglo bi biti dnevnik pisca koji se sprema da napiše deset fenomenalnih romana. To spada ipak u jednu vrstu memoarske literature iako nije pisano na klasičan način hronološkim redom, nego finom stilskom dosjetkom da se ljudi, porijeklom Goraždani, sastaju u Sarajevu i pričaju jedan drugom čega se sjećaju iz prošlosti ovog grada˝, kazao je promotor knjige Abdulah Sidran bosanskohercegovački pisac, pjesnik i novinar. Kako naglašava on se osjeća kao Podrinjanin zbog činjenica da je živio u Zvorniku, da mu je majka Višegrađanka a žena Goraždanka.
˝Ovu bi knjigu trebalo učiniti obaveznom lektirom u svim srednjim školama barem Goražda. Toliko je tu suštine na jedan fini način naracije, koja je lagana koja nije ni stilski ni poziciono komplikovana. Toliko je tu bogatstva i našeg historijskog iskustva saopćeno na jedan ležeran način˝, zaključio je Sidran.
Smatra da bi ova knjiga Goraždanima mogla biti pravi način samospoznaje i spoznaje svoga naroda i povijesti. Smatrao je za shodno kazati da je ova knjiga mnogo bogatija i korisnija od možda neke obavezne školske, književne literature.
Amina Begović